EKOSISTEM TEKUĆICE

Kopnene  vode, s obzirom na gibanje vodenih masa, uobičajeno podijeliti na stajaćice i tekućice. Tekućice su dijelovi hidrosfere s izrazitim vodnim tokom uvjetovanim padom dna vodotoka, odnosno djelovanjem sile gravitacije. Tekućice su rijeke i potoci. Rijekom nazivamo vodu koja teče pod utjecajem sile teže i usijeca korito (žlijeb) na površini kopna, a potokom smatramo ponajčešće manju tekućicu. Tema ovog seminarskog rada je mehanizam tokova tekućica. Svaki riječni tok moguće je podijeliti u tri karakteristične cjeline. To su gornji, srednji i donji tok. Procesi koji se događaju u svakome od ta tri dijela toka su različiti, tako da ću u ovome radu opisati karakteristike svakog toka kao i bitne procese u njima.

1. POJAM, NASTANAK I ZNAČAJ TEKUĆICA Tekućice su rijeke, potoci i drugi tokovi, kojima voda otječe pod utjecajem sile teže pri čemu oblikuje korito (žlijeb) na površini kopna. Osnovni dijelovi tekućica su: · izvor – izlaz vode iz podzemne cirkulacije (voda temeljnica) · korito – udubljenje na povrsini zemlje kojim teku vode · ušće – mjesto gdje rijeka utjece u neku drugu vodu Za nastanak i obnavljanje površinskih tekućica potrebni su slijedeći uvjeti: -količina oborina mora biti veća od isparavanja i poniranja - nepropusna litološka podloga, koja pod utjecajem gravitacije omogućava gibanje vode pri čemu ona na Zemljinoj površini usijeca – oblikuje svoje korito. Tekućice su značajne zbog toga što predstavljaju: - jedan od temeljnih vanjskih faktora preoblikovanja vanjskog reljefa Zemljine površine, - predstavlljaju dinamičan i osjetljiv tip krajobraza, - životni prostor (ekosustav) brojnih vrsta, - važan izvor vodoopskrbe.

2. PODJELA TEKUĆICA Tekućice dijelimo na rijeke i potoke s obzirom na: · Količinu vode koja njima protječe (veličina otjecanja) · Duljini toka (riječnog korita) · Veličini poriječja Tekućice se razlikuju na osnovu nagiba, brzine, količini vode, te po drugim značajkama. Erozijski učinak tekućica najveći je na dijelovima s većim padom, za visokih protjecanja kad je njihova brzina, a samim tim i transportna moć, najjača. Erozija djeluje mehanički pomoću otrgnutih fragmenata okolnog stjenovitog materijala, stvarajući erozijske riječne oblike. Na dijelovima s malim nagibima transportna moć tekućica je manja, pa na tim dijelovima dolazi do odlaganja materijala i stvaranja akumulacijskih fluvijalnih oblika. Erozijskim fluvijalnim oblicima pripadaju korita i doline tekućica. Korito tekućica predstavlja žlijeb kroz koji voda otječe. Sastoji se od dna i strana i neposredan je odraz fluvijalne erozije. Međutim, najvažniji oblik fluvijalne erozije predstavljaju doline tekućica. Sastoje se od dolinskog dna u koje je usječeno korito tekućice i dolinskih strana. Kao posljedica odnosa erozije i akumulacije, tekućice se dijele na: · gornji tok, · srednji tok · donji tok Procesi koji se događaju u svakome od ta tri dijela su različiti, pa ćemo razmotriti svaki posebno. 

 3. GORNJI TOK TEKUĆICA Gornji tok karakteriziraju veliki nagibi i velika brzina vode. Transportira se velika količina materijala. Veliki su nagibi i brzina vode. Transportira se velika količina materijala koji se postupno usitnjava i zaobljuje u pijesak i šljunak. Najveći su uzdužni padovi, a brzine toka su daleko veće od kritične brzine što podrazumjeva silovito tečenje. Zbog velikih padova velika je erozija, ne samo u koritima nego u cijelome slivu, dok je bočna erozija slabo izražena. Korito ima oblik slova V te je je u stjenovitom materijalu iz razloga što je manje otporne čestice vodotok već odavno pronio u donje dijelove toka. Riječna dolina je uska i ograničena brdima. Česte su i nagle promjene smjera toka. Nepravilno je vodno lice i prati oblik korita vodotoka. Konture korita vodotoka su također nepravilne. Česte su promjene pada dna korita. Vrlo je nepravilan vodni režim, odnosno maksimalni protok višestruko je veći od srednjeg. Česte su pojave bujica u slivu. Dolazi do pojave vodopada i slapova u slučajevima kad su korita tekućica izgrađena od stijena različite podložnosti eroziji ili kao posljedica tektonskih pokreta (rasjedi). . Vodopadi i slapovi Vodopadi predstavljaju mjesta gdje dolazi do naglog, slobodnog pada vode iz višeg u niži dio korita, dok na slapovima ona otječe postupno, preko niza kaskada. Pomicanje vodopada unatrag najizraženije je u slučajevima kad su stijene različito podložne erozijskom djelovanju vode. Voda koja otječe kroz korito svojom erozijskom snagom brže odnosi mekše stijene koje se nalaze u podini od tvrđih stijena u krovini. To dovodi do produbljivanja korita i stvaranja prevjesnih dijelova u mekšim stijenama, a zbod nedostatka podloge tvrde stijene iz krovine se urušavaju. Upravo vodopadi predstavljaju mjesta gdje dolazi do najjačeg unazadnog usijecanja riječnog korita regresijskom erozijom.U gornjem toku nalaze se ribe lipljen i potočna pastrmka.

 Lipljen je slatkovodna riba koja pripada porodici  Salmonida.

Lipljen obitava u srednjem dijelu euroazijskog kontinentna. U Europi ga ima od Urala na istoku, do Velike Britanije na zapadu. Na sjeveru ga ima na Kaninskom i Kolskom poluotoku i sjeveroistočnim dijelovima Skandinavije. Južna granica je gornji tok rijeke Ural, pritoke gornjeg i srednjeg toka rijeke Kame i Volge i bazen gornjeg, srednjeg i donjeg toka Dunava. Lipljen je riba hladnih voda i često živi zajedno s potočnom pastrkom, iako ima i svoje područje. Lipljen živi u brzim, čistim i hladnim potocima ili rijekama.

Potočna pastrmka ima poveću, malo nesrazmjernu glavu sa tupom njuškom i velika usta sa oštrim zubima i vretenasto izduženo tijelo, karakteristično za grabljivice. Peraje su joj široke, zaobljene i čvrste, što joj omogućava brzo kretanje kroz jaku maticu.Leđa su joj tamnozelene boje, ponekad tamnosmeđa ili tamnosiva. Bokovi su joj zelenkasti ili žućkasti, a trbuh srebrenast, žućkast ili svijetlosiv. Raspoznaje se po crvenim ili crnim pjegama po cijelom tijelu.Pastrmka se mrijesti od oktobra do kraja februara, u zavisnosti od uvjeta. Mrijeste se u parovima, kada mužjak i ženka nalaze odgovarajuće mjesto na šljunkovitom dnu. Repom  i glavom iskopaju jamu duboku oko 20 cm u koju ženka položi 500-3000 jajašaca ikre, koju mužjak odmah oplodi. Jajašca su narandžaste boje i dosta su krupna, veličine oko 5 mm. Period inkubacije traje oko mjesec , nakon čega se izlegu mladunci. Ženka postaje spolno zrela u svojoj 2-3 godini, mužjaci godinu kasnije.